Mladi i droga – gdje je granica rekreativne konzumacije i ovisnosti?
U idealnom svijetu, sve osobe, a pogotovo mladi ljudi, ne bi riskirali vlastito psihičko i fizičko zdravlje zbog trenutaka euforije, veće pobuđenosti i intenzivnijeg iskustva. Ipak, svjedočimo tome da noćni život – kroz festivale, izlaske u klubove i na privatna okupljanja, osim što je vrijeme zabave i povezivanja, sa sobom nosi i niz rizika, prvenstveno zbog sve prisutnije uporabe psihoaktivnih tvari. Isto je potvrđeno i brojnim istraživanjima usredotočenim na mlade osobe i njihova iskustva s drogama, koja pokazuju da je ova skupina, tijekom noćnih izlazaka, sklona korištenju legalnih i ilegalnih supstanci.
Prva stvar koju je važno imati na umu, u kontekstu konzumacije, jest da svako eksperimentiranje, bilo da je riječ o legalnim ili ilegalnim supstancama, sa sobom nosi rizik od razvoja ovisnosti. Naime, osobe koje su ovisne nisu željele ili planirale postati ovisnici. Ovisnost se najčešće razvija tiho i postupno, kroz niz odluka koje se u nekom trenutku mogu čini beznačajnima i bezopasnima. Tako mladi često krenu eksperimentirati sa sredstvima ovisnosti kako bi se uklopili u društvo, iz znatiželje ili neznanja o štetnim posljedicama. S vremenom, sporadična uporaba supstance u kontekstu zabave, kod nekih pojedinaca počinje biti učestalija. Može se dogoditi da osoba više ne uživa jednako u noćnim izlascima i drugim svakodnevnim aktivnostima kad nije pod utjecajem supstance pa ju krene češće konzumirati ili joj, zbog rasta tolerancije, treba veća količina droge kako bi postigla željene učinke. Ono što je ponekad bila povremena „vikend zabava“, postepeno postaje uvjet za osjećaj opuštenosti, ugode i pripadnosti, a razlog konzumacije postaje nošenje sa stresom, neugodnim emocijama i nesigurnošću. Također, razvijanjem fizičke i psihičke ovisnosti, neki pojedinci drogu više ne koriste kako bi postigli osjećaj ugode, već kako bi izbjegli nelagodu uzrokovanu simptomima sustezanja. Posezanje za drogom u toj fazi više ne djeluje kao izbor, već kao potreba koju diktira organizam.
Ovakve promjene uobičajeno se ne primijete odmah, ili im se ne pridaje na važnosti, pa je često teško razlučiti trenutak i granicu kada zabava i rizik prestanu biti izuzetak, a postanu obrazac ponašanja u kojem osoba gubi kontrolu nad vlastitim ponašanjem. Upravo edukacija, otvoreni razgovori i podrška, kao i razvoj svjesnost o tome da konzumacija nije uvjet ni ekvivalent zabavi, omogućuje mladima da donose promišljene odluke koje ne proizlaze iz vanjskog pritiska, već iz razumijevanja sebe, vlastitih vrijednosti, potreba i granica.
Ako primjećuješ da sve češće posežeš za drogom, da ti je potrebna veća količina nego prije, da osjećaš žudnju za konzumacijom, da imaš neuspješne pokušaje smanjenja ili prestanka uporabe te da konzumacija negativno utječe na odnose s tvojim bližnjima, na uspjeh školi ili na poslu – nemoj tu teškoću nositi sam/a, nego nam se javi. Tu smo da te saslušamo bez osude, pristupimo s razumijevanjem i podržimo u svakom koraku prema oporavku. Međutim, ako u ovom trenutku ipak ne želiš ili nisi spreman/na na prestanak konzumacije, svejedno postoje načini kako možeš umanjiti štetne posljedice iste. U sljedećem tekstu donosimo konkretne savjete usmjerene na smanjenje štete, što je također vrijedan korak prema odgovornijem odnosu prema samom sebi.
Izvor:
Mackuľak, T., Brandeburová, P., Grenčíková, A., Bodík, I., Staňová, A. V., Golovko, O., Koba, O., Mackuľaková, M., Špalková, V., Gál, M. i Grabic, R. (2019). Music festivals and drugs: Wastewater analysis. The Science of the total environment, 659, 326–334.
