Ovisnost kroz prizmu spola

Zlouporaba droga društveno je uvjetovani fenomen koji pogađa sve zemlje i društvene zajednice, a raširenost iste ovisi o sociodemografskim, etičkim, kulturnim te drugim obilježjima određene sredine, predstavljajući danas jedan od glavnih socio-zdravstvenih problema. 

Povijesno gledano, prevalencija konzumacije, štetne uporabe i ovisnosti o alkoholu i drogama, bila je mnogo veća kod muškaraca nego kod žena te se na problematiku ovisnosti uglavnom gledalo kao na „muški fenomen“. Podaci Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ), o osobama liječenim zbog zlouporabe psihoaktivnih tvari u Hrvatskoj, u skladu su s nalazima da je ovaj problem rašireniji kod muškaraca nego kod žena. Primjerice, tijekom 2023. godine na liječenje se javilo 5.875 osoba, od čega je 4.838 (82,3%) bilo muškaraca, a 1.037 (17,7%) žena. Iako ove brojke, ali i druga recentna istraživanja ukazuju na to da su konzumacija i ovisnost kod muškaraca i dalje zastupljeniji nego kod žena, taj se nesrazmjer među spolovima s vremenom smanjuje. 

Uzimajući u obzir zastupljenost ovisnosti prema spolu, ne začuđuje podatak da je do nedavno bilo jako malo istraživanja o pojavi ovisnosti među ženama. Osim toga, dugo vremena se smatralo da žene ovisnice dolaze iz marginalnih skupina društva koje se bave kriminalom, prostitucijom i drugim zanimanjima van granica društveno prihvatljivog ponašanja pa stoga nisu bile tema od značaja za stručne institucije koje su se bavile ovim temama. Međutim, uslijed sve većeg broja žena ovisnica, zadnjih desetljeća značajno se mijenja interes i pristup problematici ovisnosti kod žena. 

Danas je poznato da je etiologija i priroda ovisnosti kod muškaraca i žena drugačija pa u skladu s tim zahtijeva i drugačije oblike tretmana. Na primjer, rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj tijekom 2008. i 2009. godine sugeriraju da su obiteljski i psihosocijalni rizični čimbenici kod žena ovisnica mnogo izraženiji nego kod muškaraca. Žene ovisnice, češće su imale loš emocionalni odnos s majkom, češće su bile zlostavljane, češće su nazočile nasilju u obitelji, češće su razmišljale o suicidu ili ga pokušale počiniti, te je od njihovih članova obitelji češće netko imao problema s ovisnošću o alkoholu ili je imao neki drugi mentalni poremećaj, u usporedbi s muškarcima ovisnicima. S druge strane, žene su imale bolji školski uspjeh i manje počinjenih kaznenih djela nego muškarci. 

Nadalje, muškarci i žene navode drugačije razloge za početak konzumiranja sredstva ovisnosti. Dok žene alkohol i droge koriste kao strategije za suočavanje s anksioznošću, depresijom i drugim neugodnim emocijama ili pak navode traumatski doživljaj kao glavni uzrok početka konzumiranja, muškarci s konzumacijom istog najčešće započinju zbog traženja uzbuđenja ili zbog pritiska vršnjaka. Unatoč tome što žene s konzumacijom droga ili kockanjem započinju u kasnijoj dobi nego muškarci, kada se upuste u takva ponašanja imaju tendenciju češćeg uzimanja pa su sklonije brže od muškaraca postati ovisne. Ovaj fenomen poznat je pod nazivom „telescoping“. Ovo bi mogao biti jedan od razlog zbog čega u trenutku javljanja na liječenje žene obično imaju ozbiljnije medicinske, psihološke, bihevioralne i socijalne probleme nego muškarci. 

Žene ovisnice iznimno su ranjiva skupina jer se susreću s bolnim i specifičnim teškoćama. Često su žrtve nasilja u partnerskim vezama, a one koje su majke suočavaju se i s dodatnim teškoćama u pogledu trudnoće i roditeljstva u kontekstu ovisnosti. Neki od specifičnih problema s kojima se suočavaju su i neplodnost, abortus, vaginalne infekcije, prijevremeni porod i slično, pri čemu svaka od navedenih teškoća direktno utječe na mentalno i fizičko zdravlje žene. Generalno govoreći, žene se susreću s više teškoća nego muškarci, a primjeri tih prepreka su i veća stigma, osjećaji krivnje, nedostatak pomoći oko odgajanja djece te manjak potpore od obitelji. Iz tih razloga žene se rjeđe od muškaraca odlučuju za odlazak na liječenje. Drugim riječima, jedna od tri osobe koja je ovisna o drogi je žena, međutim, podaci o osobama na liječenju ukazuju na to da je na otprilike pet, a često i više, osoba u tretmanu tek jedna od njih žena. 

Ono što oboma spolovima otežava rehabilitaciju jesu komorbiditeti. Naime, i žene i muškarci koji su ovisni imaju povećan rizik za razvoj minimalno jednog psihičkog poremećaja, no prevalencija komorbidnih poremećaja razlikuje se po spolu. Tako je kod žena najčešći komorbiditet ovisnosti s anksioznošću ili depresijom, dok je kod muškaraca ovisnika čest komorbiditet antisocijalnog poremećaja ličnosti. 

Iako su u ovom tekstu navedeni neki od glavnih uvida o razlikama među spolovima kada je riječ o ovisnosti, isti je sažet i tek je zagrebao površinu ove kompleksne teme. Daljnja istraživanja su neophodna, a s ciljem dubljeg znanja i boljeg razumijevanja sličnosti i razlika između žena i muškaraca ovisnika jer je isto od iznimne važnosti za osmišljavanje učinkovite prevencije, kao i za razvijanje efikasnih tretmana rehabilitacije i podrške za oba spola. 

Klara Boraska

Izvori

Fonseca, F., Robles-Martínez, M., Tirado-Muñoz, J., Alías-Ferri, M., Mestre-Pintó, J. I., Coratu, A. M., i Torrens, M. (2021). A Gender Perspective of Addictive Disorders. Current addiction reports, 8(1), 89–99.

Hrvatski zavod za javno zdravstvo. (2024). Izvješće o osobama liječenima zbog zlouporabe psihoaktivnih tvari u Hrvatskoj u 2023. godini. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. https://www.hzjz.hr/cat/periodicne-publikacije/

Ivandić Zimić, J. (2011). Žene ovisnice – razlike u obilježjima obitelji i obilježjima psihosocijalnog razvoja između žena i muškaraca ovisnika o drogama. Kriminologija & socijalna integracija, 19 (2), 57-71.Zakiniaeiz, Y. i Potenza, M. N. (2018). Gender-related differences in addiction: a review of human studies. Current opinion in behavioral sciences, 23, 171–175.